Nakon dvije odgode i igre živaca za brojne fanove, Paradise Lost je u sklopu turneje “Faith Divides Us – Death Unites Us” ipak stigao u Hrvatsku. Sreća u nesreći je bila da se koncert u prosincu odgodio za veljaču jer tada ne bi vidjeli glavnog gitaristu i skladatelja Gregora Mackintosha koji je privremeno turneju napustio zbog bolesti u obitelji.

Ne znajući kad točno koncert počinje krenuli smo iz Karlovca malo ranije i stigli taman na predgrupu Omega Lithium koju ipak nismo pogledali. Nakon okrijepe ulazimo u solidno popunjen Boogaloo gdje odmah srećemo poznatu ekipu i bacamo nekoliko plastičnih čašica razgovora čekajući Samael. Švicarci počinju “ravno u glavu” uz dosta dobar zvuk ali dojam je da je nastup bio nekako – pretih. Moram posebno izdvojiti basistu koji ima zanimljiv scenski nastup, kao da je ispao iz neke moderne plesne skupine. Sve u svemu zanimljivih nekoliko pjesama ali definitivno to nije “my cup of tea”.

Oko pola sata nakon Samaela na stejđ dolaze Paradise Lost. Pojavom Gregora na stejđu publika je odahnula (kad je bio odsutan zamjenjivao ga je tehničar Milly Evans), a novost u bendu je Šveđanin Adrian Erlandsson koji je došao u bend tijekom snimanja novog albuma (bubnjeve na albumu svira njegov sunarodnjak Peter Damin koji je navodno bubnjao i za nekad megapopularnog Dr.Albana :)).

PL koncert počinje s “Rise of Denial”, pjesmom s novog albuma s kojeg su svirali sveukupno pet pjesama i koje su bile više nego dobro prihvaćene od strane publike. Set lista potpuno ista kao dan prije u Sofiji, osim “Embers Fire” koju su tamo svirali jer nije bilo Samaela. Zvuk je, ovisno o stvarima, bio dosta diskutabilan a i vokal je mogao biti jači.

Sve to je nadomjestilo zborno pjevanje publike na skoro svakoj pjesmi. Čak je i uvijek distancirani vokal Nick Holmes u svom tipično hladno-ironičnom stilu komunicirao s publikom.

Što se koncert primicao kraju, zvuk je bio bolji dok su se redali hitovi “Pity the Sadness“, “As I Die”, “Eternal”, “Enchantment”, “One Second” itd… Jedina je zamjerka što nisu odsvirali “Forever Failure“, koju inače redovito sviraju uživo. Zadnja stvar na bisu bila je “Say Just Words” koja je ujedno i najbolje zvučala.
Iako je publika bila spremna za još, nakon puštanja muzike s razglasa postalo je jasno da je to kraj. PL je bend kojeg voliš ili ne voliš i oni koji vole ovaj bend dobili što su očekivali, a ni merch nije bio loš.

SET LISTA:
1. Rise of Denial
2. Pity the Sadness
3. Erased
4. I Remain
5. As I Die
6. The Enemy
7. Eternal
8. First Light
9. Enchantment
10. Frailty
11. No Celebration
12. One Second
13. Requiem
__________________
14. Faith Divides Us – Death Unites Us
15. The Last Time
16. Say Just Words

P.S. Uz sve nedaće koje prate Paradise Lost i njihovu publiku još smo dobro i prošli. Naime, dva dana poslije vraćajući se s koncerta u Beogradu tour bus PL-a je zapeo negdje u Srbiji i ostao bez krova. Dok je čiča popravljao bus Rumunji koji su došli na koncert lagano su poljubili vrata.
Pa, ako to nije peh…

Jess

Flickr galerija