Nakon više nego iscrpljujuće hardcore zabave u vidu koncerta kanadskih HC veterana DOA u Pauku dan ranije, dvoje entuzijasta iz Karlovca odlučilo se doslovno zatrčati u Ljubljanu i pogledati još jedan prekrasan hardcore/punk/metal spoj, Death By Stereo.

Death By Stereo dolaze iz Kalifornije i njihova glazba se može okarakterizirati kao hardcore/punk/metal hibrid za ljubitelje lika i djela Comeback Kida (koji imate priliku provjeriti u ponovno otvorenoj Močvari 13.07. zajedno s Rise & Fall, Shipwreck AD, Defeater i Have Heart) i Rise Againsta. Imaju pet studijskih albuma i jedan live album, a trenutno se čeka izlazak novog albuma naziva Death Is My Only Friend pod okriljem izdavačke kuće Serja Tankiana iz System Of A Down (Serjical Strike Records).

Vožnja vlakom nas je dovoljno odmorila te nakon dvosatnog putovanja dolazimo u Metelkovu, u čijem se dvorištu već okupio popriličan broj hardcore/skate ekipe. Channel Zero je jedna od prostorija za koncerte u sklopu Metelkove, odmah pokraj dosta veće i poznatije Gale Hale. Kako smo došli relativno kasno, propustili smo nastup mladog benda Slovinjen, a usput smo saznali da metalkoraši By Default neće nastupiti zbog nekih neslaganja u bendu. Tako da je prvi bend koji smo vidjeli tu večer bio Final Approach.

Final Approach dolaze iz Krškog i sviraju fini oldschool hardcore, a nastup im je živ i energičan. U pjesmama se vidi utjecaj kutinskog Razloga Za tako da ukoliko ne možete prežaliti njihov raspad, Final Approach je bend za vas. Inače, Final Approach sa svojom obradom Old Skul Stvar Razloga Za nalazi na kompilaciji Razlog Za Tribute koja je ugledala svjetlo dana prošle godine, a osim njih, svoj doprinos dali su i Aktivna Propaganda, FNC Diverzant, Senata Fox, Život piše drame i mnogi drugi.

Death By Stereo dolaze na stage ubrzo nakon Final Approacha, te već nakon par taktova prve pjesme najavljuju doslovno raspašoj. Kako energični pjevač Efrem ima bežični mikrofon, isprva smo mislili da je to zbog olakšanja na manjim stejdževima da se ne petlja s ostalih pet tisuća kablova, no prevarili smo se. Čovjek je nakon prve pjesme skočio u rulju i nije ostao samo na tome. Tijekom koncerta je doslovno letio po klubu, pjevao nalakćen na šank, penjao se na galeriju, izranjao ljudima iza leđa i sl. Ukratko, nikad nisi znao gdje sad on je i kad će se pojaviti pred tobom. Ostatak benda je vrhunski uvježban, tako da sve njihove dionice zvuče skoro pa nadrealno. Kako sam već spomenula da imaju vrlo energične i brze stvari, između pjesama imaju zabavni program (pretpostavljam da im služi za odmor) koji se sastoji od natjecanja za besplatnu cugu. Ovaj put su izvukli na stejdž nekog dečkića (nije da se dugo dvoumio) koji je za pivu otplesao jedan poduži ples (po vlastitom izboru). Eh da, jesam li rekla da za to vrijeme gitarista izvlači rozu zvjezdoliku šljokastu gitaru na kojoj svira dance ritmove? 🙂 I ostatak benda su pravi showmani, tako smo doživjeli i polustriptiz drugog gitariste koji je to također izvodio za pivu. Vlastitu. DBS su odsvirali većinu hitova, uključujući This Curse Of Days, Beyond The Blinders, Desperation Train kao i Forever And A Day, laganicu koju relativno rijetko sviraju na live nastupima. Odsvirali su i dva bisa, a odsvirali bi i treći da se netko javio da preuzme vokal, jer je Efrem nekud odlutao na kraju koncerta. Nakon koncerta podijelili su još hrpu piva cijelom klubu te se ostali družiti s ljudima. Sve u svemu, bend za deset, od svirke, scenskog nastupa i odnosa s fanovima! Ubrzo nakon fajrunta uputili smo se na kolodvor na vlak za Zagreb, usput navratili na kebab te nažalost (ili na sreću) nismo sreli mrkog medvjeda koji se tu noć odvažio s brda spustiti u Ljubljanu. Tko zna, možda je on sreo nas pa se uputio u drugom smjeru…

by Jenna Jameson