
U misiji “nikad neću kupit vinjetu” nije lako doći do Ljubljane, posebno na dionici od sela Krka do Rašice, gdje u 20-ak kilometara praktične off – road vožnje treba izbjegavati stajanje. U protivnom bi, u gustim šumama Dolenjske, mogli postati žrtve vukova ili nekog jodlera psihopate.
Abeceda hc/punka, legendarni Kanađani SNFU bili su dovoljan razlog za ovu vrstu rizika no srećom se ništa od ovog nije dogodilo jer sad vjerojatno ne bih pisao ovaj report. Nakon točno 21 godine od zadnjeg koncerta na ovim prostorima, Mr. Chi Pig i njegov SNFU su se vratili u Ljubljanu, no ovaj je put ludog kanadskog Kineza pratila nova, ali jednako dobra sviračka ekipa, ali sa samo jednom gitarom. Više od tristotinjak okupljenih u Metelkovoj zagrijavali su Slovenci Goliwog i Debeli precjednik, no pravi je tulum počeo s izlaskom starih lisaca čije smo prve ploče odavno izlizali.
Odmah u glavu SNFU kreće s prastarim hitom “I Forget” i nešto novijim “Better Than Eddie Vedder”, što je kod starijih poklonika odmah rezultiralo tapkanjem nogica u ritmu i laganim smješkom, s obzirom da je uvod obećavao da bi te večeri mogli čuti što više ultimativnih hitova benda sadržanih u prva dva albuma, “…And No One Else Wanted To Play” i “If You Swear You’ll Catch No Fish”. To se na zadovoljstvo mnogih i dogodilo, tako da su u više od sat i pol svirke izredali gotovo kompletan prvi album, velik dio drugog i po nekoliko hitova s ostalih devet diskografskih uradaka koliko su ih snimili u karijeri.
Tetovirani čupavac na gitari imao je problema sa zvukom u samom početku koncerta, što je ljutilo šefa, no sve je ubrzo ispravljeno kad je promijenio pojačalo. Chi Pig je još uoči koncerta okolo bauljao sa šubarom na glavi, a onda na stageu donekle prezentirao ono zbog čega su svojedobno SNFU bili proglašeni bendom s najboljim scenskim nastupima. Zanimljiva gestikulacija i razgovor s publikom, te zli “hi, hi, hi” smješak kao u starim kung fu filmovima nadomjestili su nekadašnje skakanje dva metra u zrak po kojima je Chi postao poznat. No glazba je ipak bila ono što vozi.
Do kraja koncerta, te na bisu izredali su poznate “Seein’ Life Through The Bottom Of A Bottle”, “Joyride”, “She’s Not On The Menu”, “Broken Toy”, “Misfortune” i naravno nezaobilazni “Cannibal Cafe”.
Iako je bend i simpatični Chi Pig koji, kako je sam rekao, ima tek 46 godina, sve zainteresirane nakon koncerta pozvao na cugu i ćaskanje, naša ekipa si to nije mogla priuštiti jer trebalo je krenuti na put. Po šumama i gorama. Bez vinjete.
April 8th, 2009 → 11:41 am @ Chips
0