Kratki pregled karlovačke punk scene od prapočetaka…

December 12th, 200811:13 pm @

14


Kratki pregled karlovačke punk scene od prapočetaka…

S prvim pločama Sex Pistolsa i Clasha stasala je prva generacija karlovačkih punkera. Izlasci u Hrvatski dom i Malu scenu, kultna okupljališta poklonika underground scene od kraja 70-ih nadalje u gradu na četiri rijeke, bili su oduvijek praćeni golemim količinama alkohola ispijanih u obližnjim parkovima. Prvi prototipi karlovačkih punksa po svemu su bili, a i izgledali kao punkeri u zapadnim zemljama, naravno u nešto više sirotinjskoj varijanti s JNA vojničkim čizmama i opasačima, ručno suzivanim trapericama, te kosom farbanom jeftinim hidrogenom i frizurama dizanim pomoću lahor sapuna.
Lanci i bokseri bili su nezaobilazan punk kit za izlaske petkom i subotom koji su obično završavali u mlaćenju s lokalnim metalcima i klošarima (karlovačka subkulturna skupina koja bi danas najbliže bila “seljacima”).

S dolaskom “novog vala” Hrvatski dom je redovito održavao koncerte, no pravi su izazovi karlovačkim punkerima bili odlasci na koncerte u Zagreb i Ljubljanu. Jedan od najmasovnijih bio je onaj na Anti Nowhere League 1983. godine, koji su nestašni Karlovčani začinili masovnom šorom s redarima u Moši Pijadi (danas Boogaloo). Tih godina ekipa Karlovčana vjerno je pohodila sve koncerte a po uzoru na punk veličine iz zemlje i svijeta lagano je stvarana karlovačka punk scena.

Di je taj hardcore?

Početak 80-ih obilježen je bendovima koji su polako izvirivali iz garaža i obično svoje premijerne nastupe imali na lokalnoj gitarijadi zvanoj “Vaga”. Svoje prve nastupe tako su odradili bendovi Duhovna pastva, Nužni izlaz, P.S.D. (Prije svega discipina), Klun i galioti, Tibet, Konzerve i drugi. Mnogi od prve generacije karlovačkih punkera brzo su poklekli u “Potpunom Uvredljivom Negiranju Klasike”, kako su tada neki mnogo pametni ljudi pokušavali definirati punk pokret. Učiteljica života zvana JNA je nakon 14 mjeseci služenja po vukojebinama bivše nam države dijelu punkera izbila iz glave mladenačku zanesenost muzikom i pokušala im usaditi druge vrednote poput nastavka školovanja i traženja cura koje nemaju ljubičastu kosu i ne puše tri kutije Opatije dnevno. Sa smirivanjem prve generacije, dolaze mlade snage, oni koji su rođeni u prvim godinama zlatnih 70-ih. Novi klinci stasali uz frajere koji su ih redovito šorali i slali po cigarete, otkrili su i neke nove, društveno angažirane, brze i žestoke hardcore bendove. HC je teško ulazio u profinjene uši starih punkera, pa iz tog vremena uvijek nasmije anegdota po kojoj je jedan od njih čuvši da je stigao “hardcore” pitao di je taj i cijelu ga večer pod utjecajem maliganskih para tražio po gradu kako bi ga razbio.

Grafit na Baniji

Karlovačka hc/punk scena bila je izuzetno živa, no bendovi uglavnom mučivši muku s opremom i prostorom za vježbanje nisu pretjerano izlazili iz lokalnih okvira. Među prvim karlovačkim HC bendovima iz sredine 80-ih su Trash Polet, Roar, Megaforce, dok su u drugoj polovici desetljeća značajnije mjesto zauzimali Acrania i Dogs Nose. Najpoznatiji izdanci starog punk rock zvuka tada su bili bend Lorelei čiji su članovi, međutim, puno zapaženiju karijeru napravili tek po svom odlasku iz rodnog grada u Šabac gdje su oformili Gobline. Tih dana je, također, cvjetala i fanzinska scena među kojima su daleko najpoznatiji fanzini Corpus Delicti (1986.) i Black Side. Nekadašnje gitarijade zamijenili su sporadični nastupi karlovačkih bendova, dok je uz Malu scenu kao solidan koncertni prostor počela funkcionirati i dvorana VTŠ-a, današnjeg karlovačkog Veleučilišta. Iz tog perioda je, po uzoru na legendarnu kompilaciju američkih bendova, na ruševnoj kući u kvartu Banija nastao grafit This is Karlovac not L.A. koji nekadašnje i sadašnje karlovačke punkere i danas asocira na “zlatno doba” KA punka. Početak devedesetih donio je rat i sve je zamrlo. Stari punkeri su, kao i njihovi ostali sugrađani, obukli maskirne uniforme dok su oni mlađi, navikli na mračne podrume gdje su se i prije obično skupljali i dalje učili svirati.

Buđenje scene

Kad je najavljena prva ratna gitarijada u jesen 1993. godine, karlovačka punk scena se polako ponovno počela buditi. Na gitarijadama u starom kinu Luxor je krajem 1993. godine prvi put nastupio Scud, koji je samostalnim koncertom, uz goste In Memoriam iz Karlovca i kutinski Kurac od ovce u siječnju 1994. godine vjerojatno oborio rekord po broju prodanih ulaznica za jedan karlovački bend. Planulo je gotovo petsto komada i to je bila najava nekih boljih vremena, što se zaista i pokazalo posebno nakon što je Scud dobio kontinuitet nastupanja, a iz podruma stigli neki novi klinci i počeli svirati s bendovima Kontra, N.S.I.B., Flaster of Disaster, Pžbuka, Nexus i drugima. Neki od njih izvukli su se iz lokalnih okvira i svirali po većini gradova u Hrvatskoj i Sloveniji, dok su ostali zapaženi nastupi Kontre, Pžbuke i N.S.I.B. u bečkom anarho klubu E.K.H. u dva navrata 1997. godine. Nakon raspada Scuda i Kontre, neki od njihovih članova ušli su u nove projekte. Tako je 1998. godine nastao Autoincest a godinu kasnije Naelc Wonk. Prvi je svirao tek godinu dana, da bi se ponovno oformio 2003. pod imenom Carl Hunter koji svira i danas. Naelc Wonk je svirao punih pet godina i u tom razdoblju ostvario velik broj značajnih nastupa i snimio demo, međutim, zbog raspada nikad nije završio album kojeg je započeo snimati.