Zašto Hidden Layer?
Dobro pitanje jer smo razmišljali o promjeni imena hehe. Ma zvučalo nam je dobro u jednom trenutku, a bilo je to dosta davno. Nema nekog posebnog razloga.

Kratka povijest benda?
Krenuli smo kasne 2003., oduvijek smo imali problema s promjenama članova benda, početkom 2006. su došli Kris i Petar i tada smo počeli ozbiljnije svirati, manje više po cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj i Sloveniji, snimili smo dva dema i materijal za split koji bi trebao izaći kasnije ove godine. Trenutno snimamo album i nastavljamo plivati protiv struje. Ako ovaj bend i ima neku kvalitetu onda je to sigurno tvrdoglavost.

Nešto o muzici koju svirate.

Teško pitanje jer ne mogu biti objektivan. Sigurno je velik utjecaj metalcorea/hardcorea s kraja devedesetih, bendovi poput Botch, Turmoil, Converge, 7 angels 7 plagues su definitivno utjecali na naš stil, pogotovo na stvari koje će se naći na albumu. S druge strane, naš zvuk je oblikovala i činjenica da već dugo sviramo zajedno i da, možda i podsvjesno, znamo svoje dobre i loše strane te na tom poznavanju gradimo zvuk kakav imamo danas.

Snimate novi materijal a ostali ste bez pjevača. Što se dogodilo? Kako dalje?

Stvari već neko vrijeme nisu funkcionirale, tako da je odlazak vokala bio nekako logičan i očekivan. Opet, tajming baš i nije bio najbolji ali smo odlučili da idemo dalje, jednostavno, po prvi puta imamo stvari iza kojih svi stojimo i nismo željeli odgađati snimanje albuma. Kako dalje? Glavom kroza zid, kao i uvijek do sada.

Kakvog vokala tražite? Koju “torturu” mora proći na audiciji?

Cijeli koncept “audicije” je nama dosta stran: teško da na temelju jedne zajedničke probe možemo ocijeniti nečiji vokal, a kamoli neke suptilnije strane osobe koje su opet bitne da bi novi član funkcionirao unutar benda. Tako da će se kod nekog tko nas zainteresira vjerojatno raditi o nekoliko proba nakon kojih ćemo moći odlučiti. U principu tražimo neki zajednički “background” u glazbenom smislu, dobar osjećaj za ritam i aranžiranje vokala i smislene i iskrene tekstove. Predugo smo u svemu ovome da bismo pristajali na nečiju pozu ili pretencioznost.

Kada možemo očekivati nove snimke, kako planirate izdati novi materijal?

Split s amokom, goh i human host body bi trebao izaći u drugoj polovici ove godine, sve to traje dugo, stalno čekamo jedni druge ali tako to valjda mora biti. Što se tiče albuma – bubnjevi su snimljeni, slijede gitare, bas i vokali. Planiramo da sve bude gotovo tokom 3. i 4. mjeseca, a onda ćemo pokušati naći izdavača. U međuvremenu ćemo neke pjesme s albuma tiskat na promou koji će se moći nabaviti na koncertima.

Kako stojite sa svirkama? Najbolji i najgori gig? (ovo zadnje se odnosi ne samo na svirku nego općenito na atmosferu, organizaciju itd…)

Uglavnom su to dobre uspomene, neke koncerte zapamtiš zbog dobre svirke, neke zbog super ljudi koje upoznaš, neke zbog samog putovanja. Uvijek je dobro svirati s prijateljima, mi smo imali tu sreću da masu koncerata odsviramo s Gardens of Hiroshima i Amokom, ljudima koje cijenimo i s kojima je uvijek dobro dijeliti pozornicu. Ne znam, teško mi je izdvojiti neki najbolji gig, bilo je dobro svirat ispred Walls of Jericho u Zagrebu, u Sloveniji je bilo par super koncerata, u Močvari je redovito izvrsno svirati. Znalo se međutim dogodit i da nam koncert organiziraju ljudi koji baš ne bi trebali raditi koncerte, koji te praktički ostave u drugoj državi bez para za benzin. Ma bilo je svega. Ono što je mene uvijek fasciniralo je činjenica da bend nastaje doslovno ni iz čega i nakon nekog vremena pruži ti se prilika da sviraš u drugom gradu, drugoj zemlji, ljudi ti plate put, nahrane te i daju ti mjesto za prespavat – to je, po meni, jedan od rijetkih oblika neke poštene razmjene koja se događa u ovom svijetu, način da zaobiđeš mehanizme koji oblikuju svakodnevicu svih nas.

Bubnjar je Karlovčanin, kako usklađujete probe i ostalo?

Kris radi u Zagrebu tako da probe ne predstavljaju neki problem, naravno bez doze entuzijazma i požrtvovnosti naš bend ne bi funkcionirao.

Koliko ulažete u vizualni identitet benda?

Puno, ja recimo uvijek pazim koju ću majicu obući kad idemo negdje svirat hehe. Bitan nam je vizualni aspekt izdanja, već sad radimo na coveru albuma, ako uspijemo realizirat neke ideje izgledat će izvrsno. Cover splita crta Keith Rosson, čovjek koji je radio za Heartattack, Zagrepčanima je poznatiji kao autor plakata za Human Rights Film Festival.

Myspace, forumi, web… svi znamo da puno doprinosi u promociji benda. Donosi li nešto loše?

Myspace je koristan alat ali nije presudan u promociji benda, mislim da se bend najbolje promovira svirajući uživo. Loša strane cijele priče oko myspacea je stimuliranje kratkotrajnih trendova, bagateliziranje glazbe, uništavanja koncepta albuma…

Scena u Hrvata?

Pati od svih mana male scene ali opet postoji par izvrsnih bendova koji mogu svirati bilogdje, rame uz rame s puno poznatijim bendovima. Mislim da cijela “scena” počiva na nekolicini tvrdoglavih ljudi koji su spremni svirati godinama i izgraditi vlastiti stil. Bendovi koje cijenimo su Amok, Analena, Igut, Usud, Debeli Precjednik, Senata Fox, Sizif, Gardens of Hiroshima, Chang Ffos… Sigurno nekog zaboravljam. Nikad su bili izvrstan bend ali više ne sviraju kao ni Don’t mess with texas, od “novijih” bendova Declaration, Sentence, Dispro, Storms…

Sve više prevladava mišljenje da se ranije bendovi “lošije” svirali ali su bili bolji, odnosno danas bendovi
bolje sviraju ali nema onog nečeg…. Što mislite o tome?

Ljudi zaboravljaju da je to mehanizam koji se stalno ponavlja u životu. Jednostavno, kad si mlađi stvari su svježije, lakše te impresionirati i teško je kasnije ponoviti taj osjećaj klinca od 14 godina koji ide na svoj prvi hardcore koncert. I dalje je to super osjećaj ali svi imamo tendenciju mistificiranja prošlosti.
S druge strane, glazba ranije nije bila toliko dostupna kao danas, nije postojala ta brza izmjena trendova, nije bilo dovoljno upaliti kompjutor da bi saznao što je aktualno, morao si imati neku strast prema svemu tome da bi uopće otkrio dobru glazbu.

Neka prljava tajna, bizarna anegdota ili sramotni događaj vezan uz članove benda?

Prljavo je bilo u Kutini na BP festu (blato, alkohol i pucanje rampe ispred stejdža), bizaran je bio crowd surfing cijelog benda (osim bubnjara) u Brežicama, a sramotan je svaki loše odsviran koncert.

I poruka za kraj.

Hvala ti na intervjuu. Nadam se da ćemo biti u prilici svirati u Karlovcu ove godine. Ipak smo zagrebačko-karlovački bend, bio bi red…

Jakov

http://www.myspace.com/hiddenlayer